Pjesničkim saborom „Luča” završena je ovogodišnja manifestacija „Dani Njegoševi” u Nikšiću. Njome je ujedno obilježeno 170 godina od objavljivanja Njegoševog spjeva „Luča mikrokozma”. Predsjednik Matice srpske Ivan Negrišorac u svečanoj besjedi istakao je da je Petar Drugi Petrović Njegoš jedno od onih mjesta na kojem se naš narod može „oglednuti”, jer u njegovom književnom, vladarskom i vladičanskom djelu uvijek nalazimo jasne tragove o tome kako treba postupati u teškim situacijama. Lovćenski Tajnovidac ostavio nam je u stihovima, rekao je Negrišorac, jasne poruke i o tome šta i danas činiti. Stih „neka bude što biti ne može”, koji u „Gorskom vijencu” izgovara vladika Danilo, važi i danas, jer je naš narod, smatra Negrišorac, suočen sa tim da se nekoliko vijekova unazad mora boriti za nešto što biti ne može. Nad tim stihom, rekao je on, čitavog života stajao je naš nobelovac Ivo Andrić koji je u svom eseju „Njegoš kao tragični junak kosovske misli” zapisao da „nigdje u poeziji svijeta, ni u sudbini naroda nisam našao strašnije lozinke”.
- Bez obzira koliko bilo tumačenja, interpretacija i „Gorskoga vijenca” i „Luče” i cjelokupnog Njegoševog djela, dobro je uvijek da takve stihove u koje se zgusnula cjelokupna naša sudbina unosimo neprestano u svoju dušu i da je preispitujemo, i same sebe i značenje tih stihova. Boriti se u situaciji kada to možda i ne izgleda da ima velikih izgleda za uspjeh, ali sa vjerom u boga sve je moguće. Raditi strpljivo, postojano u kulturi tako da naš opstanak bude obezbijeđen ako ne u ovom vremenu baš do kraja kako treba, a onda u nekom budućem. To je njegoševski zavjet i amanet koji mislim da svi dobro osjećamo i razumijemo i važno bi bilo da postupamo u skladu sa njim, rekao je Negrišorac.
Dramatiku stiha „neka bude što biti ne može” aktivno i dosljedno je živio i sam vladika Petar Drugi, kao što je živio i njegov stric Petar Prvi, pa i svi ostali pripadnici vladarske loze Petrović. Negrišorac je naglasio da je dobro poznato koliko je Njegošev život protekao u silnim borbama, brigama i mukama, ali je svoj posao obavio časno i pošteno, junački, čojski, herojski i mudro. Svoju zemlju sačuvao je od velikih ratnih iskušenja, ali je širio i utvrđivao njeno ustrojstvo, a sačuvana je i vjera u moć pjesničke riječi koja, prema riječima Negrišorca, ne smije biti praznoslovlje nego riječ suštinska i egzistencijalno obavezujuća.
- Ako su današnji Crnogorci, a i svi Srbi sa njima, išta naslijedili sa ovog kamenitog njegoševskog tla, to je ideja jedne herojske i čojstvene kulture, ideja svete države koja mora biti utemeljena na slobodi svakog čovjeka i na otporu svakom porobljavanju. Da bismo sve te naume u nama i među nama utvrdili ovdje smo se okupili, došli smo da se pričestimo Njegošem i njegoševskom riječju. Nek nam je svima na čast i na spas i zato molitveno valja ponavljati „neka bude što biti ne može”, rekao je Negrišorac.
Njegoševa „Luča”, kazao je književnik Milutin Mićović, obasjala je cijelo čovječanstvo iznutra, a srpski narod gajio je tu unutrašnju iskru svjetlosti, živosti i slobode čime se upisivao u „ljetopis vječnosti”.
- Jedina država u srpskom narodu koja se nije raspala u poslednjih 150 godina to je država koju je stvorio Njegoš svojim pjesničkim jezikom. Ta država stoji i ona se iznutra obnavlja i nju svi poštuju i ugrađuju se u nju koji imaju osjećanja slobode i osjećanje dostojanstva. U toj kući nikom nije tijesno i svi Srbi mogu da se nađu i uđu u tu kuću, i da se vide i ogriju na tom ognju koji je Njegoš zažegao, istakao je Mićović.
Organizatori „Dana Njegoševih” bili su Književno društvo „Njegoš” i Srpski nacionalni savjet Crne Gore.B.Brašnjo
Pjesnici pjesniku
U pjesničkom saboru „Luča” učestvovali su pjesnici Blagoje Baković, Budimir Dubak, Novica Đurić, Ranko Jovović, Višnja Kosović, Zoran Kostić, Ilija Lakušić, Andrija Radulović, Igor Rems i Selimir Radulović. Doprinos manifestaciji i obilježavanju 170 od objavljivanja „Luče mikrokozma” svojim učešćem u programu dali su i crkveni hor „Novomučenik Stanko”, profesor solo pjevanja Bojana Marković i profesor gitare Slobodan Bogdanović, kao i guslar Boško Vujačić.
Njegoš Maticu srpsku osjećao kao svoju
Negrišorac je naglasio da je prvi kritički tekst o Njegoševom djelu izašao u „Ljetopisu Matice srpske”. Bio je to prilog prvog sekretara Matice Teodora Pavlovića koji je pisao povodom izlaska Njegoševog „Pustinjaka Cetinjskog”. Pavlović je Lovćenskog Tajnovidca, kazao je Negrišorac, već tada označio kao romantičara, markirajući njegovu poeziju u srpskoj književnosti i kulturi. U „Ljetopisu” su potom izašla i druga Njegoševa djela, a on sam članom Matice srpske postaje početkom 1846. godine.
- „Ljetopis” je Njegoš osjećao kao svoj časopis, a Maticu srpsku kao svoju instituciju. Te 1846.godine kada ulazi u Maticu potvrđuje se ono što je ona od samog početka po svom opredjeljenju trebalo da bude - jedna saborna ustanova srpske kulture na način onako kako je to u Srpskoj pravoslavnoj crkvi činjeno. Dakle, kao u jednom sabornom mjestu svih Srba, tako je otprilike i Matica željela bar u sferi kulture da to bude. To se manifestovalo tako što su se sve srpske vladarske porodice našle u Matici, rekao je Negrišorac.
)){kind=small}
